Ugovaranje poljoprivredne proizvodnje

Ako pretpostavimo da proizvođač ima dovoljno finansijskih sredstava, sigurno je bolja odluka da se sav potreban repromaterijal kupi za gotov novac iz razloga što je ovakav način povoljniji (ne plaća se kamata) a i u nekim godinama je prednost i to što poljoprivrednik može da bira kome će isporučiti gotov proizvod tj. isporučiće onom otkupljivaču koji ponudi najbolje uslove.

Približavanjem prolećne setve, svake godine postavlja se jedno te isto pitanje: da li je bolje zadužiti se kod ugovarača poljoprivredne proizvodnje (ostvariti kooperaciju sa ugovaračem/otkupljivačem) ili sav potreban repromaterijal kupiti za gotov novac i ne biti nikome dužan?


I jedan i drugi način ima svojih prednosti i mana ali najčešće odluka poljoprivrednog proizvođača ne zavisi od prednosti koje nosi jedna od odluka, već od toga da li ima dovoljno novčanih sredstava za zasnivanje proizvodnje ili ne. Ako pretpostavimo da proizvođač ima dovoljno finansijskih sredstava, sigurno je bolja odluka da se sav potreban repromaterijal kupi za gotov novac iz razloga što je ovakav način povoljniji (ne plaća se kamata) a i u nekim godinama je prednost i to što poljoprivrednik može da bira kome će isporučiti gotov proizvod tj. isporučiće onom otkupljivaču koji ponudi najbolje uslove. Naravno, ova opcija je dobra tada kada postoji „borba“ otkupljivača za svaku tonu ali u nekim godinama, kada određene robe ima previše, neugovaranje proizvodnje može da predstavlja lošu odluku od strane proizvođača jer ne postoji siguran kupac. Naravno, ovakvih situacija je jako malo ali prilikom odlučivanja treba uzeti u obzir i ovaj rizik.


Ukoliko proizvođač nema dovoljno sredstava, kod većine ugovarača/otkupljivača postoji opcija finansijskog i paritetnog ugovaranja. U poslednje vreme, dominantno je finansijsko ugovaranje u odnosu na paritetno iz razloga što je ono manje rizičnije i transparentnije je za proizvođača (kod paritetnog ugovaranja postoji veliki rizik jer se u momentu ugovaranja ne zna koja će biti konačna cena proizvoda u otkupu i postoji velika mogućnost da će u konačnici repromaterijal biti skupo plaćen što kod finansijskog ugovaranja nije slučaj).


Vredno je pomena, da su kamate na kredite u poslednje dve godine značajno pale, tako da bi svakako, za proizvođače koji nemaju dovoljno sopstvenih sredstava, bila preporuka da razmisle i o opciji nabavke sredstava od banke, kako bi propratni troškovi koji nastaju pri nabavci (kamate, marže i sl.) smanjili na najmanju moguću meru.



Svako dobro!


Vladislav Nedić


nedicv@gmail.com




Ostavite komentar